
Geto
Pitam se ovih dana kako su preživljavali ljudi po logorima, iz čega su crpeli snagu za još jedan dan, gde su nalazili zrno nade i

Pitam se ovih dana kako su preživljavali ljudi po logorima, iz čega su crpeli snagu za još jedan dan, gde su nalazili zrno nade i

Pratim vesti u vezi sa Petom beogradskom gimnazijom, Jovinom gimnazijom, još nekim školama, uvek sa dozom neverice. Uvek sa uzvikom: zar je moguće, zašto, čemu

Davno još smejala sam se sa prijateljicom jednom događaju. Direktor je usplahireno pozvao u kancelariju. Kada je ušla, on je nemo pokazivao na kabl koji

Mirka je volela život i cipele. Život je bio lep, udoban, bez ukrštenih staza, sastavljen po ličnom ukusu. Neko bi rekao jednoličan. Deca, kuća, posao.

Naša javnost, odumrla i ogrezla u svađama, podelama i beznađu, potonula u bezidejnoj močvari, od studenata zahteva čudo. Zahteva reinkarnaciju, sigurnu trasu i svetlost. Kvazirodoljubi,

Kada je već godinu dana pola naroda na ulici, a stepen dezorjentacije dostigao vrhunac iz koga nema povratka u normalno, šta treba činiti? Treba li

Čim se pojavi rečenica kritike, sa druge strane odjekne: niste nadležni. Na drugom koraku sledi poruka: kome se ne sviđa, neka ide. Hajde onda da

Skandalozne su izjave vodećih političara u vezi sa školom. Skandalozne su i sramotne jer nisu istinite. A istina i sagledavanje uzroka bolesti su preduslov ozdravljenja.

Kada vidim ljude u kolonama protiv blokada, sa natpisima koji pozivaju na mir i stabilnost, kada čujem zaricanja za domovinu sa obaveznom podrškom predsedniku, pitam

Početak je septembra. Nadležni predviđaju i zahtevaju mirnu školsku godinu. Malo obećavaju, malo prete, malo se prave da ne vide, statistikom zatrpavaju stvarnu gomilu problema.