fbpx

ProGlasi

ProGlasi

ProGlasi kako voliš život koji teče. Jer život se ne čeka.

ProGlasi kako voliš mirna jutra u tišini. Ne želiš namrštena lica. Ona lažu da te vole. Ljubav je u osmehu.

ProGlasi da voliš porodicu. Da je voliš svom mudrošću ovog sveta. Tu su oči koje te maze i oči koje plaču samo za tebe. Jer porodica nije štit. Neka bude utočište.

ProGlasi da želiš godišnji odmor. Tada ideš polako. Ne odgovaraš nikome. Samo gledaš u sebe. Ponašaš se ekskluzivno.

ProGlasi da voliš prirodu. Onu koja se diše isto vekovima. Reku u koju uploviš dok izlazi sunce jer skidaš slojeve noći sa lica. Tri zelena bora u prozoru iznad šolje kafe. Toplo more na prstima kome se raduješ dok skidaš vlažne rukavice.

ProGlasi kako voliš razgovore o svemu i sa svima. Jer nije bitno ko je u pravu. Bitno je čuti, zastati i razmisliti. Ne vikati. Ne vređati. Ponekad ćutati. Bitno je verovati.

ProGlasi da prezireš laž. ProGlasi kako uvek znaš da te neko laže. Nisi naivan. Niti glup. Nisi uplašen. Samo si umoran.

ProGlasi da je čast jedini ljudski zakon. Čast kao skelet čitavog života. Kao kičma koja se drži uspravno. Kao glava koja se ne saginje. Jer nema za šta da se stidi.

ProGlasi kako imaš pravo da misliš. Jer tvoje misli nisu pogrešne. One su rezultat i posledica. Pogrešni su često samo povodi.

ProGlasi kako imaš pravo da budeš svoj i budeš voljen. Jer si baš takav. Jedinstven i neponovljiv.

Još
tekstova