
Plišani meda uvek govori istinu
Jutro je, letnji dan, poslednji dani škole. Anđa je ustala i zatekla mamu u kuhinji potpuno obučenu. U dugim rukavima i sa naočerima za sunce.
Jutro je, letnji dan, poslednji dani škole. Anđa je ustala i zatekla mamu u kuhinji potpuno obučenu. U dugim rukavima i sa naočerima za sunce.
Nada je živela u vreme kada je svet već počeo da gubi veru u dobre i zle sile. Znalo se da
Ја никад нећу бити писац зато што сам жена. Јер је писање мој хоби, а од хобија се не живи, па он мора да дође
Jednoga dana, kada je Anđa bila baš mala, čula je jednu dobru pesmu. Genijalni ritam koji miriše na more i
Sedamdesetih godina prošlog veka kod nas se rodilo radničko samoupravljanje i njegova tela Radnički savet i Zbor radnih ljudi, gde je glas svakog radnika vredeo
Anđi je neprijatno na fejsbuku jer su svi srećniji i bolje se provode.
Anđa zna da u svetu nema pravde. Ona je štreber, a Dule je lik jer dobro igra fudbal. Onda on od nje prepiše zadatke i
Anđa mrzi kada se mama spremi I čeka tatu u hodniku jer to nije logično.
Anđa voli da ustane rano ujutru dok svi spavaju jer: Tada je ceo svet samo njen, Tada je tišina savršena, Tada može da hoda bosa.
Anđa je volela da ide kod bake. Tamo je sve bilo njeno. Tamo su se one bavile malim velikim stvarima. To su one stvari koje